PRIMENA RADIONICA U PRVOM CIKLUSU OBAVEZNOG OBRAZOVANJA

Polazeći od slabosti današnje nastave u kojoj dominira frontalni oblik rada, nastojali smo da predstavimo mogućnosti i relevantnost primene radionica kao inovativne metode u radu sa učenicima. U ovom radu predstavljeni su rezultati empirijskog istraživanja koje je imalo za cilj da utvrdi i analizira stavove učitelja prema radionicama i njihovoj primeni u prvom ciklusu obaveznog obrazovanja, kako bi se unela moguća poboljšanja i nastava učinila kreativnijom, zanimljivijom i produktivnijom. Uzorak je obuhvatio 106 učitelja. Analizirani rezultati istraživanja prikazuju da učitelji imaju pozitivne stavove o radionicama, ali da ih u školskoj praksi nedovoljno primenjuju. Učitelji smatraju da se primena radionica može učiniti učestalijom dodatnim edukacijama, rasterećenjem nastavnog programa i buđenjem svesti kod učitelja o uvođenju radionica kao inovacije u nastavi. Kako bismo uspeli u ostvarivanju zadataka savremene škole, neophodno je značajnu pažnju posvetiti i radioničarskom načinu rada, jer on sa sobom nosi koncept aktivnog i kooperativnog učenja, u kome se znanja i veštine stiču kroz igru, zabavu i saradnju.