IZAZOVI VODITELJA SLUČAJA U CENTRIMA ZA SOCIJALNI RAD: IMPLIKACIJE ZA OBRAZOVNI SISTEM

Polazeći od činjenice da prosvetni radnici u školama često nisu upoznati sa načinom rada centra za socijalni rad, u radu su apostrofirana pitanja putem kojih se operacionalizuje fenomen vođenja slučaja u centrima za socijalni rad i analizirana je uloga voditelja slučaja u cilju bolje saradnje socijalnih službi i obrazovnih ustanova. U Srbiji je vođenje slučaja kao metod rada u centrima za socijalni rad zakonski uveden 2008. godine sa ciljem da se obezbede: holistički pristup proceni potreba, snaga i rizika sa kojima se suočavaju dete i njegova porodica, individualni pristup u planiranju usluga i intervencija, uvođenje principa planiranja stalnosti u socijalnu zaštitu, kao i participacija dece i roditelja korisnika usluga. Svrha ovog rada je poznavanje i integracija teorije i prakse vođenja slučaja sa obrazovnim ustanovama, čije su usluge povezane i koje su u direktnoj vezi i saradnji sa radom centara i socijalnih službi. Da bi saradnja bila uspešna obrazovni sistem mora da poznaje način rada, domete i mogućnosti stručnjaka zaposlenih, u organima starateljstva. Jedino na taj način pomoć stručnjaka, u ovom slučaju, voditelja slučaja, može biti potpuna kao i interakcija ova dva sistema. Potvrđena je potreba za uspostavljanjem i negovanjem dijaloga i saradničkih odnosa.