Razlike u prilagodbi na umirovljenje s obzirom na samoprocjenu zdravlja i percepciju socijalne podrške

Zbog sve većeg broja starijeg stanovništva povećava se i broj osoba koje žive u statusu umirovljenika. Kako bi osobe postigle što bolju kvalitetu života i očuvale svoj potencijal te i u starijoj dobi nastavile davati doprinos društvu, potrebno je kontinuirano provoditi istraživanja o prilagodbi na umirovljenje. Fokus ovoga istraživanja usmjeren je na dobivanje jasnijeg uvida u prilagodbu starijih osoba na umirovljenje s obzirom na samoprocjenu zdravlja i percepciju socijalne podrške te na mogućnost prepoznavanja faktora kojima bi se moglo djelovati u poboljšanju loše prilagodbe na umirovljenje. Istraživanje je provedeno u jesen 2019. godine, a uključivalo je 208 osoba oba spola starijih od 65 godina, bez tjelesne invalidnosti ili teških tjelesnih, kognitivnih ili mentalnih bolesti, koje žive u Domu umirovljenika u Bjelovaru i koji su korisnici gerontoloških centara u Zagrebu. Razlike u prilagodbi na umirovljenje s obzirom na samoprocjenu vlastitog zdravlja i percepciju socijalne podrške razmatrane su prema Atchleyevom (2000) modelu prilagodbe na umirovljenje. Dobiveni rezultati potvrđuju konceptualne pretpostavke ranijih istraživanja te ukazuju na pozitivniju orijentiranost prema životu u mirovini ispitanika s boljim rezultatima u samoprocjeni vlastitog zdravlja i percepciji socijalne podrške. Razlozi tomu mogli bi biti bolje zdravlje koje pojedincu pruža mogućnost da ostane više društveno aktivan i bude usmjeren na svoju ulogu umirovljenika, a stalna socijalna podrška pomaže u postizanju pozitivnih iskustava tijekom prilagodbe na umirovljenje. Rezultate predstavljene u ovom radu treba promotriti i u kontekstu otvaranja prostora za daljnja istraživanja, ali i za nove rasprave u području zdravstvenih i socijalnih pitanja budućih i trenutnih umirovljenika.