Astronomski sadržaj na mitričkom motivu ubijanja bika

Autor razmatra značenje astronomije u proučavanju rimskog mitraizma, osobito u tumačenju kultne slike ubijanja bika. Daje pregled razvoja mišljenja o kultnoj slici kao zvjezdanoj karti. Slaže se s tvrdnjama Speidela i Ulanseya da likovi s nje odgovaraju zviježđima s ekvatora. Drži pogrešnom Speidelovu tvrdnju da je Orion Milrin dvojnik medu zviježđima, zbog mitoloških i ikonografskih nesukladnosti tih dvaju likova. Autor naglašava da je konstelacija Taurus u grčko-rimsko doba poimana samo kao glava, ponekad s prednjim nogama. Zato smatra da ostatak bikova tijela, vidljiv na kultnoj slici, simbolizira ekliptiku. Na ekliptici je sjajna zvijezda Spica, na taurokloniji predstavljena klasovima žita na vrhu bikova repa. Kulturno-historijske okolnosti uvjetovale su ikonografsku sličnost Perzeja i Mitre, ali se autor ne slaže s Ulanseyem da je kroz lik Mitre prisutno zviježđe Perseus (jer ne leži na ekvatoru ili ekliptici). Kroz kultnu sliku Mitra je zauzeo mjesto Lava u prastarom astronomskom simbolu borbe lava i bika. Preko leontocefalnog božanstva Mitra je vezan sa zviježđem Lava, ali se ne može poistovjetiti s tom konstelacijom. Autor zaključuje da uvažavanjem hipoteze o biku-ekliptici možemo pratiti povezanu i dosljednu astralnu simboliku na mitričkom motivu ubijanja bika. Okosnicu strukture cijele slike čine dva nebeska kruga - ekvator i ekliptika - sa pripadajućim likovima-zviježđima.