Rimska provincija Dalmacija pod vlašću Istočnih Gota

Dolazak [stočnih Gota na područja rimske provincije Dalmacije uslijedio je najvjerojatnije nakon ubojstva Odoakara u Italiji (493).liimska provincija Dalmacija zajedno s provincijom Savijom činila je jednu upravnu cjelinu na čelu koje se nalazio comes Dalmatiarum el Saviae, sa sjedištem u Saloni. Osim namjesnika provincije, u Saloni se spominju sljedeći državni funkcionari: consularis - rimski civilni namjesnik, comes patrimonii - financijski službenik i nadzornik kraljeva posjeda i princeps (officii?) - glavni činovnik za rimsko slanovnišivo.Kasiodor spominje također zasebnog komesa za otoke Krk i Cres - comes insulae Curritanae el Celsinae. Postoje indicije da su ingerencije ovog funkcionara mogle biti šire od ova dva otoka, odnosno da su obuhvaćale područje većeg dijela klasične Libumije. To je područje moglo uživali izvjesnu autonomiju u okviru jedinstvene provincijalne uprave u Saloni.O trajanju istočnogotske vlasti na području rimske provincije Dalmacije postoje dva oprečna mišljenja. Većina istraživača se slaže (na osnovi Prokopijevih vijesti) da je napuštanjem Burinima (537) prestala istočnogotska vlast nad cijelom Provincijom. Druga skupina istraživača, gdje se posebno ističu S. Antoljak i J, Medini, smatra da je veći dio klasične Liburnije ostao u vlasti Istočnih Gota sve do Narzesova pohoda iz Dalmacije u Italiju, tj. do 552. Autor u ovom radu detaljno analizira tvrdnje navedene dvojice istraživača i uspoređuje ih s Prokopijevirn vijestima na kojima se one temelje, te pokazuje da se radi o nedovoljno argumentiranim hipotezama, odnosno da je isločnogotska vlast nad cijelom provincijom Dalmacijom ipak najvjerojatnije prestala 537.