Kategorija vremena u transferu povijesnog znanja

Autor ističe da umjesto usvajanja činjenica u nastavi povijesti valja prijeći na usvajanje metodoloških vještina, a to je moguće postići uvođenjem metodologije povijesne znanosti i uspostavljanjem didaktičke komunikacije jezikom te znanosti. Da bi se uspostavila ta komunikacija, valja uvesti više didaktičke sustave (programimara i problemska nastava). U takvom izmijenjenom učenju povijesti, u kojem se mijenja struktura povijesnog mišljenja, pri razradi kategorije vremena posebnu pažnju valja usmjeriti na povijesno vrijeme koje karakterizira aritmija, cikličnost, ponavljanje, zaustavljanje i nazadovanje. Do sada je u nastavi povijesti prevladavalo kalendarsko vrijeme te je potrebno preispitati gledišta prema kojima djeca teško uče povijest zbog nesposobnosti da se usvoje vremenski koncepti (Piaget). Autor se zalaže za reafirmaciju ideja sovjetskog metodičara A. I. Straževa koji je dao izvanredne upute za usvajanje kronologije u nastavi, a posebno se zalagao za korištenje kronoloških tablica. Njegove upute valja prilagoditi izučavanju povijesnog vremena.Autor je u svojim didaktičkim eksperimentima zaključio da učenici slabo usvajaju kronologiju koja se prvenstveno svodi na orijentaciju u kalendarskom vremenu. On se zalaže za razradu posebnih prostorno vremenskih okvira koji bi omogućili učenicima da upoznaju slične istodobne procese na širim prostranstvima, a posebno se zalaže da se u nastavni proces ponovno uvedu kronološke lablice u kojima bi, uz kalendarske, bilo obrađeno i povijesno vrijeme. Konačno autor poziva na eksperimentiranje da bi se doznalo kakve sposobnosti imaju učenici pri usvajanju (povijesnog vremena. To bi bio veliki doprinos razvoju metodike nastave povijesti kao sintetske znanosti interdisciplinarnog karaktera.