Nekropola gradine kod Dragišića

Gradina kod Dragišiča, smještena u južnoj Liburniji nedaleko od gradinskog naselja Velike Mrdakovice, istraživana je u dva navrata 1973. i 1976. i dala je osim arhitekture u naselju na uzvišenju i 18 grobnica s različitim obredom pokopa. Najstarijim ukopima pripada 14 grobnica ovalne arhitekture uzidane jednim redom kamenja na samoj površini te grobnicom često usječenom u živac u tom ograđenom prostoru. Pokojnici su pokapani u pruženom položaju, a s obzirom na osteološke nalaze računa se da se u grobnice pokapalo u više navrata. Ova vrsta grobnica s obzirom na nalaze certozoidnih fibula i ostalog materijala može se datirati od kraja 6. do 3. st. prije Krista. Druga vrsta grobnica, od kojih su istražene tri, pripada grobnicama zidanim od tesanog kamenja, s obiljem priloga reljefne helenističke keramike vremena 2. i 1. st. prije Krista. Ova keramika, koja odgovara antičkom vinskom posudu, uz ulomke vinskih amfora nađenih na brojnim gradinama i podmorskim nalazištima uz istočnu obalu Jadrana, upotpunjuje spoznaje o liburnskom uvozu vina i upotrebi vinskog posuđa u posljednja dva stoljeća stare ere. Posljednji ukop na nekropoli Gradine kod Dragišiča pripada rimskom paljenom grobu koji se dobro uklapa u nalaze susjedne gradine Velike Mrdakovice gdje takvi paljeni grobovi prevladavaju i čine najveći broj grobova od zadnjeg desetljeća stare ere do 3. st. poslije Krista. Zanimljivo je naglasiti da se način pokopa Liburna tijekom druge polovice prvog tisućljeća prije Krista na prostoru južne Liburnije i na sjevernijem ninskom području (Nin, Zaton, Ljubač i dr.) razlikuje; dok na ninskom prostoru prevladava stariji način pokopa zgrčenih pokojnika u grobu od četiri kamene ploče i poklopnicom, u južnoj Liburniji uobičajeni su pokopi pruženih pokojnika koji traju sve do pojave novog obreda incineracije krajem stare i početkom nove ere.