Dalmatska kultura željeznoga doba

U ovom radu daje se sumaran pregled kulture Dalmata u željezno doba. To je jedan od ilirskih naroda koji je nastanjivao srednji dio istočnog jadranskog primorja, između rijeke Krke i Neretve, pa od Jadrana do lanca dinarskih planina, na prostoru srednje Dalmacije, sje- verozap. Hercegovine i jugozap. Bosne. Nakon općih uvodnih napomena, govori se o naseljima, sahramjlvanju, keramici, evoluciji kulture po fazama i na kraju ističu osnovne karakteristike, pa prilaže osnovna li- teratura. Kultura na tom prostoru ima dijelom posebna svojstva, različita od susjednih kultura, još od kasnoga brončanog doba. Na istom prostoru spominje se više etničkih grupa medu kojima su najznačajniji Dalmati koji su pod tim imenom, po svemu, u toku željeznog doba objedinili ostale grupe i plemena. Najznačajniji su lokaliteti: Otok kod Sinja, Go- rica kod Ljubuškog, Vir kod Posušja, Blato na Korčuli, Hvar, Žaganj Dolac i Viča Luka na Braču, Vis, Otišić, Danilo, Primoälen, Petro viči, Crvenice, Gradina u Koritima, Krehin Gradac i dr. Karakterističan je gradinski tip naselja smještenih na prirodno zašti- ćenim položajima i uzvišenjima, utvrđena suhoziđnim bedemima, kakvih je poznato oko 400, a prvotno ih je bilo vjer. oko 700—800, prema 3-10 dekurija ili naselja (castella), koje spominje Plinije, od kojih je, po Slrabonu, bilo 50 važnijih, možda centara (oppida) općinskih zajednica (civitates), a ostale su služile za zbijeg, izvidnice, kultove i si. Velik broj je sačuvao nazive iz prapovijesti, kao Solin (Salona), Vis (Issa), i dr. Kuće su bile suhozldne pravokutne ili u zaleđu od drva. U dolini Cetine otkrivena su sojenička naselja (Otok i dr.), a povremeno su nastavane i pojedine pećine. Pokojnike su sahranjivali u kolektivnim nekropolama na ravnom zemljištu pokraj naselja, ili u kamenim tumulima promjera oko 3—45 m i vis. 0,5—7 m, podalje od naselja, obično u zgrčenom položaju. Rijetko je sahranjivanje u 'ispruženom položaju od 6. st., a češće od 4. st. pod helenističkim utjecajem, kao 1 prilaganje keramike, oružja i oruđa, jer ranije prevladavaju prilozi od nakita i dijelova nošnje. Domaća keramika jednolične je grube izrade, rijetko ukrašena kane- lurama, urezivanjem, ubodima i rebrima, pa geometrijskim motivima, većinom u ranijim tradicijama. Importirala se većinom južnoitalsku keramika gnathia tipa, žalim campanska i helenistička, pa s crvenim figurama, ponešto grčka od 7. st., etruščanska i tipa alto Adriatico. Apulska keramika s geometrijskim ukrasom vrlo je rijetka, nađena samo u 7 lokaliteta. U Issi i Pharosu (Hvar) imitirala se gnathia i helenistička keramika. Željezno doba razvija se kontinuirano nakon baikansko-panonskih (illi tzv. egejskih) seoba, od 9. do 1. st. kroz tri perioda i pet faza: 1) period liburnske dominacije na Jadranu, ili I i II faza, od 9. do 7. st. 2) period iiburnskih, grčkih i glasinačkih utjecaja, ili III i IV faza u 6. i 5. st., 3) period helenističkih i rimskih utjecaja ili V faza, od 4. do 1. st., do rimske dominacije. Od 9. do 7. st. dalmatska kultura razvija se pod liburnskim uttjecajem koji su kolonizirali jadranske obale, uz djelomične dodire s unutrašnjim Balkanom. Grčko širenje na Jadranu od 7. do 4. st. uvjetuje postupno slabljenje Liburna ii uvoz grčke robe, osobito od 4. st. razvojem helenističkih elemenata. Dolinom Neretve na južni dio dalmatskog područja prodiru utjecaji glasinaćke kulture iz istočne Bosne, osobito u 6. i 5. st.. kao i pojedini elementi iz srednje Bosne. Najveće promjene i propadanje domaće kulture izazvali su Rimljani u toku prodiranja na Balkan u 2. i 1. st., a njihovim pokoravanjem krajem 1. st. pr. n. e. i prekid samostalnog razvoja. Usprkos skromnom autohtonom ruzvoju i snažnim stranim utjecajima kroz cijelo željezno doba, dalmatska kultura sačuvala je pojedine lokalne specifičnosti, iako mnogo manje nego susjedni Liburni, ili pojedine druge kulture.