Open Access
KPJ i sindikati u Dalmaciji u vrijeme monarhističke diktature (1920-1931)
Author(s) -
Tonći Šitin
Publication year - 2018
Publication title -
radovi
Language(s) - Bosnian
Resource type - Journals
eISSN - 2806-8424
pISSN - 0352-6712
DOI - 10.15291/radovipov.2081
Subject(s) - physics , humanities , philosophy
Sindikalni pokret u Dalmaciji u razdoblju do 1929. g. odvijao se kroz tri glavne struje ili pravca različitih političkih programa i praktične aktivnosti. To su komunistički, socijalistički i HSS-ovski pravac kojim treba pridodati i djelovanje manje sindikalne organizacije s presudnim klerikalnim interesima. U cijelom međuratnom razdoblju sindikalni pokret bio je zbog političke i društvene polarizacije svojih osnivača izrazito heterogen, rascjepkan i u uvjetima socijalne i političke neravnopravnosti radničke klase relativno slab. Odnosi među sindikalnim organizacijama razvijali su se u znaku permanentnih sukobljavanja u kojima su se, s obzirom na težnju za političkom mobilizacijom radnika, zrcalili različiti sadržaji i ciljevi političke akcije.Radnička klasa Dalmacije rano je ostala bez svoje legalne političke partije, a organi vlasti progonili su i na različite načine onemogućavali djelatnost revolucionarnih sindikalnih organizacija kao rijetko gdje u Jugoslaviji. Pokušaji Komunističke partije u Dalmaciji da na bilo koji način održava legalnu vezu s radničkom klasom bili su udarcima šesto- januarske diktature grubo prekinuti, a sektaško insistiranje partijskog rukovodstva na stvaranju organizacije ilegalnih sindikata još su više priječili prodor Partije u mase industrijskih radnika.Reformistički URSSJ-ovi sindikati i podružnice tzv. neutralnih sindikata nastavili su djelovati i poslije 6. januara 1929. godine, prihvaćajući diktaturu i zahtjeve za isključivo ekonomskim vidom aktivnosti. Privilegirani položaj nije im, međutim, upravo zbog proturevolucionarne i u osnovi proturadničke djelatnosti, osigurao veći priliv članstva.Do svibnja 1929. godine u Dalmaciji je boravilo nekoliko instruktora CK KPJ i CK SKOJ-a koji su pokušavali oživjeti rad partijske organizacije, čija se praktična aktivnost nakon neuspjeha novog Pokrajinskog sekretarijata KPJ svodila uglavnom na agitaciono-propagandni rad. Sukobi u vrhovima organizacije, koji su zrcalili ozbiljnije nesporazume u rukovodstvu KPJ u inozemstvu, usporavali su ionako nedovoljno osmišljenu sindikalnu politiku koja će tek 1932. g. rezultirati vidljivim pomacima i konkretnijim rezultatima.