O nekim aspektima ekonomskog položaja Zadra u međuratnom razdoblju (1918-1941)

U međuratnom razdoblju (1918—1941) Zadar s najužom okolicom nalazio se je — kako je poznato — u sastavu Italije. Na temelju Rapalskog ugovora iz 1920. god. Zadar je imao specifičan državnopravni status. Taj se status odražavao i na ekonomsko stanje te ekonomsku orijentaciju kako samog grada tako i njegove okolice (bilo kopnene, bilo otočke).Italija je nastojala unaprijediti ekonomiku Zadra, ali niti proglašenje Zadra »slobodnom lukom«, niti sklapanje »Sveto-Margaretskih konvencija« između Italije i Jugoslavije, niti ostale ekonomsko-političke mjere, nisu dovele do jačeg zamaha zadarske privrede. U stvari, mada je Italija nastojala da simbolički pokaže neku susretljivost prema građu koji je sama uništavala, nije ipak u toj susretljivosti bilo ni mnogo Iskrenosti ni mnogo logike. Stvaranje slobodne luke u Zadru od strane Italije nije bilo motivirano toliko time da se u zadarsku luku privuče međunarodni promet i da se u Zadru razvije industrija u većem stilu, nego težnjom da se, oslobođenjem od plaćanja carine na potrošne artikle, olakša život mjesnom stanovništvu, jer je Zadar ostao potpuno bez svog prirodnog zaleđa. Htjelo se također, obaranjem cijena, da se u Zadar privuče jači promet stranaca.Sve je to u krajnjoj liniji rezultiralo mračnim krijumčarskim poslovanjem, koje se nije okrenulo samo prema Jugoslaviji, nego i prema Italiji.