z-logo
open-access-imgOpen Access
Ivan Meštorović i problematika nacionalnog stila u umjetnosti
Author(s) -
Vinko Srhoj
Publication year - 2018
Publication title -
radovi
Language(s) - Bosnian
Resource type - Journals
eISSN - 2806-8424
pISSN - 0352-6712
DOI - 10.15291/radovipov.2075
Subject(s) - humanities , physics , croatian , art , philosophy , linguistics
Razmatrajući pojavu tzv. nacionalnog stila u umjetnosti u razdoblju pred prvi svjetski rat, vezanu za buđenje romantičkog jugonacionalizma i uz ideju umjetnosti rasnih obilježja, autor posebnu pažnju poklanja monumentalnom graditeljsko-kiparskom projektu Vidovdanskog hrama i Ivanu Meštroviću u svjetlu nationalno-romantičkog programa južnoslavenskog ujedinjenja. Uočavajući paradoksalnu situaciju ostvarenja našeg nacionalnog i rasnog izraza u umjetnosti čiji se stilski radijus nalazi u gravitacijskom polju tadašnje austrijske i njemačke struje monumentalizma i secesije, ističe se imanentna nesamostalnost jugoslavenske varijante modernizma na prijelazu stoljeća (promotrena kroz djelovanje umjetničkih grupa »Lade« i »Medulića« i Ivana Meštrovića kao stožera Ideje i najjače umjetničke osobnosti toga vremena). Minorizirajući vjekovnu stratifikaciju stilova i tradicija na jugoslavenskom prostoru, vidjevši u njima samo strane utjecaje i periferne imitacije, zagovornici ideje o umjetnosti nacionalnih obilježja prepoznaju u pojavi Meštrovića i ideji Vidovdanskog hrama svejugoslavensku umjetničku sintezu, zapadajući u grube pogreške na račun plastičnih vrijednosti Meštrovićeve umjetnosti, prenaglašavajući politizirani i mistificirani koncept Vidovdanskog hrama. Izdvojena su i tri ogledna primjera negativne recepcije Vidovdanskog hrama u vrijeme njegove aktualnosti, iz pera A. G. Matoša. M. Pijade i M. Krleže, pored izbora iz brojnih apologetskih i afirmativnih napisa u publicistici toga vremena. Na kraju, razmatrajući Meštrovićevo djelo iz perspektive vremena u kojem je nastalo i ambicija kojima je jedno vrijeme služilo, autor zaključuje, da je ono najprije proživjelo kušnju u prostoru ideologije, a zatim, s gašenjem prvobitnih ideja i razočaranjem u kolektivne (neostvarene) snove o »vidovdanskojdanskoj renesansi«, gubilo sve više na političkom i mističkom naboju, dobivajući na estetičkom i kiparskom. Meštrović se pojavio kao utemeljitelj moderne nacionalne skulpture, genijalan znalac života materije, ali ne revolucionirajući umjetničku formu, još manje stvarajući nacionalni stil, koji se odvojen od političke sfere ukazao čistim utopijskim programom i promašenom kulturnom investicijom.

The content you want is available to Zendy users.

Already have an account? Click here to sign in.
Having issues? You can contact us here