O alofonskoj problematici u hrvatskoj ortoepiji (Fonemi i alofoni u standardnome hrvatskosrpskom jeziku)*

Fonemski inventar standardnoga hrvatskosrpskog jezika' može se smatrati utvrđenim: sačinjavaju ga trideset fonemâ predstavljenih u standardnoj grafiji s trideset grafema srpske ćirilice (od kojih su svi monogrami). odnosno hrvatske latinice (od kojih je dvadeset i sedam monograma i tri digrama), čemu još valja dodati tzv. slogotvomo r.a U ijekavskoj verziji standardnoga jezika, ili bar u onakvoj ijekavskoj verziji kakva se realizira u hrvatskoj varijanti, mora se još prihvatiti kao trideset i drugi fonem fakultativni diftong ÿe kao refleks starohrvatskosipskoga dugog jata? Taj diftong, kojemu neslogotvorni dio označujem uvjetno ipsilonom s dijerezom? predstavlja normalnu i znatno češću ortoepsku realizaciju ortografske grafemske sekvence ije (tj. /ijë/) ukoliko ona etimološki odgovara praslavenskom jatu, a sama dvosloàna fonemska sekvenca /ijë/, koja se fakultativno i rijetko pojavljuje umjesto toga diftonga, pripada stiltstičkoj strukturi.