Jedan drugi slučaj logičkoga akcenta riječi

U svome radu objavljenom prije nekoliko godina u Ivšićevu zborniku pod naslovom O logičkom akcentu riječi u srpskohrvat- skoin« nastojao sam pokazati kako se tzv. logički akcenat, vrsta ac- cent-a d’insistance, kojega je djelovanje na području rečenice opće poznata stvar, očituje u nas i na području riječi ako se ova da anali- zirati kao složen znak ili sintagma svoje vrste? Tamo je bilo govora o našim imenskim s lo ž e n ic a m a domaćega podrijetla kojima je prvi dio ili, kakav prefiks puna značenja ili također kakav imenski element, a nastaju najčešće prema stranim uzorima. Naši rječnici postupaju s akcentom takvih riječi dosta slobodno i više ili manje različito? To biva stoga što se on koleba između postojećih foneti- čkih modela i logičkoga pritiska, već prema tome da li se složenica osjeća kao leksička cjelina ili se kao takva analizira sintagmatski, na osnovi tzv. »asocijativnih nizova« riječi.