Dubrovačke teme u dvjema Fortisovim knjigama

U prilogu »O akademiji Miha Sorkočevića«, koji je objavljen prije 18 godina, R. Maixner je držao da je ta dubrovačka akademija bila arkadijskog tipa1 pa je nasuprot takvu njezinu usmjerenju isticao stav talijanskog prosvjetitelja Alberta Fortisa (1741— 1803), intimnog prijatelja dubrovačkog erudita Miha Sorkočevića-Sorgo (1739—-1796). Fortis je »imao strože nazore o ulozi akademije, u kojoj je gledao u prvom redu znanstvenu ustanovu praktičnog zna- čaja«. Tom je prilikom Maixner upozorio na Fortisovu knjigu Mineralogische Reisen durch Calabrien und Apulien,23  koja je, prema tadašnjem običaju, bila napisana u epistolarnom obliku: autor apo- strofira svog mladog dubrovačkog prijatelja i istomišljenika Tomu Basiljevića (1756—1806), inače nećaka Miha Sorkočevića (Tomina majka Kata bila je Mihina sestra) i kasnijeg člana njegove efemerne akademije koji je, spomenimo usputno, bio najvažniji član dubro- vačke prosvjetiteljske elite po svom definitivnom povratku u do- movinu nakon preko deset godina provedenih na Zapadu (Italija, Švicarska, Njemačka, Austrija), što iz studijskih a što iz obiteljskih razloga.“ Ta je knjiga izašla 1788. god., u Weimaru.