Paremiološki jezični izraz u aktualnom političkom kontekstu u Hrvatskoj

Polazeći od neophodnosti identificiranja i inventariziranja hrvatskih poslovica kao dijela nacionalne kulture i nacionalnog jezika u ovome se radu na temelju govorenih i pisanih masmedijskih tekstova korištenih u Hrvatskoj u protekle četiri ratne godine (1991-1994) želi pokazati (1) koja je tematika u političkim rubrikama opisana paremiološkim izrazom, te kakva je njena komunikacijska namjera, (2) о kakvom se fundusu poslovica radi, te koje se poslovice najčešće koriste i (3) na koji način. (1) U političkim rubrikama prevladavaju one poslovice koje metaforički aludiraju (a) na političko stanje u bivšoj Jugoslaviji iz hrvatske perspektive, (b) na karakteristike agresora, te (c) na procjenu svoje vlastite situacije kao i na kvalifikacije о sebi samima. (2) U ustanovljenom korpusu od stotinjak poslovica, od kojih su 82 poslovice različite, najčešće se javlja šest poslovica: “Povijest je učiteljica života“, “Oko za oko, zub za zub“, “Kako posiješ, onako ćeš i žeti“, “Tko se mača laća od mača će i poginuti“, “Vuk dlaku mijenja, al ćud nikada“ i “Prostri se onoliko koliko ti pokrivač doseže“. (3) Što se pak načina upotrebe poslovica tiče, ovim radom se potvrđuju već ranije opažene tendencije u upotrebi poslovica, tj. da se u masmedijskom tekstu poslovica najčešće koristi formalno preinačena, a preinačavanje se vrši na 9 načina. U radu se opisuje svaki od navedenih 9 načina, a sve se u korpusu konstatirane i analizirane poslovice shodno tome svrstavaju u 9 strukturnih klasa.