Sociolingvistički status hrvatskih iseljenika u Quebecu

Autor prikazuje rezultate ankete provedene u tri grada kanadske pokrajine Québec (Montreal, Québec, Sherbrook). Cilj je bio utvrditi osnovne karakteristike jezičnog ponašanja hrvatskih iseljenika u sredini koja je od nedavno (1977) de iure jednojezična a de facto već dva stoljeća dvojezična (pogotovo Montréal). Anketa (27 pitanja) obuhvatila je 59 ispitanika raznih dobi i zanimanja, svi pripadnici prve generacije osim 5 djece od 10-15 godina koji pripadaju drugoj generaciji. Svi ispitanici govore hrvatski ali ih 10 uopće ne govori, a 6 slabo francuski. Na radnom mjesto 35 ih govori francuski, najčešće u kombinaciji s engleskim koji je u 12 slučajeva jedini jezik posla. U obitelji 22 ispitanika govore samo hrvatski, 4 samo engleski, 1 samo francuski, ostalo je višejezično. U 13 od ukupno 17 anketiranih obitelji djeca govore hrvatski (od toga su 3 mješovita braka) a u 4 obitelji (sve mješoviti brakovi) ga ne govore. Vrlo česta trojezičnost (Montréal) ne pogoduje očuvanju materinskog jezika, što će posebno doći do izražaja u drugoj generaciji. Tu pojavu trebat će pažljivo pratiti i sistematski istražiti.