Vasilij V. Rozanov: "Moj Bog je moja beskrajna intima..."

Filozofski predstavnik ruskog modernizma, Vasilij Vasiljević Rozanov (1856.- 1919.), "ruski pisac, publicist i religiozni mislilac" - kako je predstavljen u Književnom enciklopedijskom rječniku (Literaturnyj enciklopediČeskij slovar’) - svojim je dvjema knjigama autobiografsko-esejističke, nefabulame proze (Osamljene stvari - Uedinennoe, 1912. i Otpalo lišče - Opavšie listja, I-II, 1913.- 1915.) isprovocirao i šokirao čitateljstvo odgojeno na tradicionalnoj umjetnosti i naviknuto na realističke (dakle - mimetičke) tekstove. Nastali u vrijeme najvećih traganja za novim oblicima u europskoj umjetnosti -1912. - istupaju ruski futuristi s manifestom Pljuska društvenom ukusu (Poščečina obščestvennomu vkusu); 1913. Malevič izlaže cmi kvadrat na bijeloj podlozi, 1915. svoje suprematističke konstrukcije; Braque i Picasso stvaraju kolaže; 1913. Bjeli počinje objavljivati Peterburg, a Proust prvu knjigu romana U potrazi za izgubljenim vremenom (A la recherche du temps perdu) - i same su Rozanovljeve knjige predstavljale izuzetnu literarnu novinu, modeme romane razrušenog sustava, odnosno, prema V. Šklovskom, "romane bez motivacije". Odbacivanje logične smislenosti i suvislosti tradicionalno shvaćenog teksta - jer Rozanov, stvarajući svoje male (lirske, misaone, aforistične...), nekanonizirane forme, dekomponira (velike) prozne cjeline - nužno se odražava i na jezik autorovih zapisa (ispod kojih je, u većini slučajeva, bilješka što tumači vrijeme, mjesto ili povod njihova nastanka!). Postupkom karakterističnim za avangardnu kulturu (nastanak koje je najavio) - "supostavljenjem i suprotstavljanjem različitih tematskih nizova" (A. Flaker) - Rozanov ne samo da razrušava instituciju romana, nego istovremeno dehijerarhizira i dekanonizira čitav sustav klasične ruske književnosti. Ova nebeletristička, kako je V. Šklovski naziva, "izvansižejna proza" (rus. "vnesjužetnaja proza”) predstavlja montažu naizgled nesređenih i nabacanih zapisa (sustav u asustavnosti!) o raznorodnim temama. Individualno/intimno dodiruje se s kolektivnim/općeljudskim: dokumentarni autobiografski fragmenti, s dotad "sniženom", "kuhinjskom temom" (V. Šklovski) - banalnom svakodnevnicom i kućnim ugođajem, temom vlastite osobe (tjelesnog izgleda, stvarne financijske i bračne situacije...) - nalaze se u istom redu s autorovim razmišljanjima o književnosti i tisku općenito, ruskoj književnosti, Rusiji, ideologiji, pravoslavlju, fenomenu židovstva, vjerovanju i Bogu... Odabrali smo upravo zapise o Bogu, zanimljive i neobične i utoliko što govore o Bogu jednog osamljenika i pobunjenika - o "privatnom", Rozanovljcvu, "samo njegovu" i "više ničijem" Bogu!