Izokvirenje (Ausklammerung) u novelama Stefana Zweiga

Izokvirenje (Ausklammerung), tj. naknadno dodavanje pojedinih rečeničnih dijelova već “uokvirenoj” rečenici, smatra se iznimkom u normativnoj gramatici njemačkog jezika i u germanističkoj teoriji sintakse rečenice. U radu se ukazuje na učestalost izokvirenja u novelama S. Zweiga, koje služi u stilske svrhe. Rezultati analize autora Z. Glovacki-Bemardi i E. Grubačič, te podatci iz Dudena ukazuju na obilato korištenje izokvirenja kod nekih autora, a kod nekih ga uopće nema. Spomenuta pojava uvjetovana je prvenstveno stilističkim razlozima i nije u suprotnosti s duhom njemačkog jezika.