Weiblichkeitsimaginationen in der literatur der jahrhundertwende

U književnom diskursu oko prijelaza sloljeća analiziraju se imaginacije ženstvenosti. Može se utvrdili, da se u tim slikama radi manje o ženi - u njenoj socijalnoj i obiteljskoj konotaciji - a više o muškoj predodžbi prirodnog bića žene, što se s jedne strane osjeća kao izazov, a s druge strane kao objekt projekcije za vlastitu nesavršenost, neuspjehe i strahove. Vlada ambivalentni stav prema drugom spolu koji je izraz duhovno-povijesne anatomije tog vremena, dekadencije i vitalizma. Književne imaginacije ženstvenosti mogu se promatrati u tom kontekstu, i za njih su prikazane tipizacije Sinnenreufel (demon putenosti), femme /alale, femme fragile, Undine, »amazonka« i »pramajka«.