Divkovićeve beside u svjetlu srednjovjekovne književne tradicije

Autorica u radu obrađuje elemente srednjovjekovne književne tradicije u Divkovićevu najopsežnijem i najpopularnijem djelu Beside. Poniranjem u to daleko vrijeme otkrivaju se problemi i vrijednosti onoga što se tada podrazumijevalo pod umjetnošću kao i kriteriji po kojima je ona vrednovana. Svako srednjovjekovno književno djelo bilo je vrijedno onoliko koliko se njime mogla protumačiti dana istina. Elementi koji su davali kvalitativnu razinu interpretacije jesu: jednostavnost, dostupnost svakom uhu, ponavljanja određenih riječi i skupina, naglašavanja, te elokvencija interpretatora. Određena stilska, leksička i sintaktička sredstva određivala su stil pripovijedanja tadašnjih tekstova i pridonosila ekspresivnijem, potpunijem i življem doživljaju teksta. Uporabom tih sredstava Divković je nastojao izbrisati razliku između onoga što je živom riječju slušateljima priopćavao i teksta kojim je čitateljima to isto predstavljao. Ovaj rad o Divkoviću doprinos je upoznavanju tog starog pisca koji je prvi pisao narodnim jezikom na povijesno kompliciranom i brisanom bosanskom prostoru.