Versifikatorska tehnika Ruđera Boškovlća

Glavno je Boškovićevo pjesničko djelo veliki prirodoznanstveni ep De solis ac lunae defeclibus (»O pomrčini sunca i mjeseca«) ispjevan nadahnuto u maniri rimskih klasika Vergilija i Lukrecija. Stih je spjeva daktilski heksametar. Analiza ritmički relevantnih čimbenika (odnos daktilà i spondejà, upotreba cezura i dijereza, režim četvrte stope, završetak stiha i dr.) pokazala je da se Bošković, gradeći svoj heksametar, odlučio ponajviše za praksu svojih glavnih književnih uzora. Otuda u njegovu heksametru uz pretežno klasičke crte podosta i onih arhaičnijih, zbog čega njegov stih možemo označiti kao heksametar vergilijevsko-lukrecijevskog tipa. Versifikacijskom umješnošću, prozodijskom besprijekornome u i metričkom pravilnošću osigurao je sebi Bošković istaknuto mjesto medu latinskim pjesnicima u povijesti toga antičkog stiha u Hrvata.