Odraz ljudskog rada u obalnoj toponimiji sjevernodalmatinskih otoka

Naglim opadanjem broja stanovnika i njegovim starenjem dovedene su na jadranskim otocima u pitanje brojne aktivnosti koje su nastale kao rezultat ljudskog rada i prisutnosti na samoj obali. Posljedice takvog stanja odražavaju se na jezičnom planu i ugrožavaju opstanak nazivlja iz pojedinih leksičkih polja. Autor u ovom radu pokušava na temelju vlastitih istraživanja na terenu i koristeći podatke iz literature sistematizirati toponomastičku građu sa samog litorala — kontakta mora i obale. Ne polazeći u svom postupku od geografskih objekata kao nosilaca motivacije u postanku imena, već od dispozicije same obale za vršenje neke djelatnosti, autor grupira dobivenu građu u nekoliko semantičkih skupina. Izabrane su one aktivnosti koje su ostavile najdublji trag u životu otočkog stanovništva: ribarstvo, stočarstvo, navigacija i transport, te graditeljstvo. Poljoprivreda je ostavljena po strani, jer su toponimi iz ove klase vezani isključivo za unutrašnjost otoka. Autor se dalje osvrće na teškoće koje proistječu iz činjenice da se semantička polja često pretapaju, bilo zbog formalnih razloga (nerazumijevanja značenja), bilo zbog sadržajnih (nepoznavanja funkcije referenta), što ponekad izaziva i pogrešne interpretacije imena. Da bi se takve pogreške svele na minimum, a i zbog drugih razloga, bilo bi potrebno, po njegovu mišljenju, prikupiti maksimalni broj podataka na terenu. Na taj način udovoljilo bi se nasušnoj potrebi naše kulture i osiguralo mjesto toponomastičkim istraživanjima koje im pripada u okviru lingvistike.