z-logo
open-access-imgOpen Access
Motivi prijateljstva i bratstva u »Canzonieru« Umberta Sabe
Author(s) -
Glorija Rabac-Čondrić
Publication year - 2018
Language(s) - Bosnian
Resource type - Journals
ISSN - 0350-3623
DOI - 10.15291/radovifilo.1693
Subject(s) - humanities , physics , philosophy
Poslije konstatacije da je u složenoj prirodi Umberta Sabe, pjesnika rođenog u Trstu 1883. godine, već od rana klijala želja da se kao umjetnik vine iznad sredine gdje je živio, da utekne iz kućnog ambijenta koji ga je sputavao, da nadmaši klasne granice koje su kočile njegove zalete, da se izdigne iznad rase i vjere čijeg se pritiska kao sin Židovke nije mogao osloboditi u doba sazrijevanja, autor ovog priloga istražuje one pjesničke motive koje kritika nije dovoljno istakla i ocijenila te pronalazi da je pjesnik pomoću prijatelja tražio put da bi pronašao sebe i da je prijateljstvu posvetio mnoštvo stihova. Istine, spoznate kroz iskustvo, i drugi životni faktori dali su poticaja Sabi da na vrh svojih ideala postavi prijateljstvo dok mu je bratstvo postalo pritajena težnja. Analiza pjesama Canzoniera ukazuje na ulogu prijatelja u uznemirenoj svakodnevnici pjesnika: prijatelj ublažava udarce koje mu nanosi život, hrabri ga da ne posustane u svojoj »Očajničkoj ljubavi« prema ovozemaljskom svijetu, održava ravnotežu između njega i stvari koje ga okružuju. Pomjereni s ličnog, emotivnog plana na društvenu, odnosno međuljudsku ili međunarodnu razinu, spomenuti ideali sadržavaju misao o mirnoj konvivenciji ljudi i naroda, što je otvoreno iskazano u pjesmi »Quasi un a moralita«, u kojoj je upućen poziv jednom dječaku da nauči: »od onog ko ji je mnogo propatio, mnogo griješio, da još postoji Milost i da je svijetu — CIJELOM SVIJETU — potrebno prijateljstvo«. Ljubav prema životu koja se obnavlja s nadom u prijatelja, poprima posebno značenje kada se pjesnik prebacuje do širih etičkih sfera. Tada se kod njega pomalja vizija o bratstvu, a oličenje dobiva u dadilji Peppi, Slovenki s Krasa, koja svojim srcem punim ljubavi uspostavlja nenametljiv most između dva naroda, kojima je povijest odredila da žive zajedno. Na kraju se izriče tvrdnja da Sabina riječ nosi domaću boju i da izražene stvari posjeduju ljudsku i etičku dimenziju osobito kada se motivi ljubavi, bola ili strah a prepleću s motivima prijateljstva i bratstva, ili kada se ovi posljednji javlja ju samostalno i sadržavaju emblematično značenje.

The content you want is available to Zendy users.

Already have an account? Click here to sign in.
Having issues? You can contact us here