Osnovne dihotomije strukturalne lingvistike i tumačenje termina "praznina" u carstvu znakova Rolanda Barthesa

Razmišljajući o osnovnim dihotomijama Ferdinanda de Saussurea kroz prizmu semiotike, odnosno razumijevanja realizacije znaka u određenoj kulturi, vidjet ćemo da se one mogu ravnopravno koristiti i primjenjivati na mnogim razinama u kojima se određena kultura ostvaruje. Znak ne mora nužno proizaći samo iz govorne komunikacije. Stvaranje znaka ne pozna granice samo unutar jednog segmenta ljudske djelatnosti. Takva sloboda kreiranja i razumijevanja znaka i u ostalim ljudskim djelatnostima (npr. arhitektura, glazba, slikarstvo itd.) navodi i na mogućnost komparacije znaka sa znakovima drugih kultura. Usporedbom znaka i njegova funkcioniranja u drugoj kulturi bavi se Roland Barthes u knjizi Carstvo znakova. No, da bi razumijevanje osebujnosti "istočnjačkog" znaka bilo potpuno, Barthes kreće od njegova nastanka. Taj se nastanak, prema Barthesu, ostvaruje u "praznini" koja mu dopušta da, neovisno o ičijem iskustvu, slobodno zamišlja i tumači promatrane znakove. Oslobođen takvog tereta Barthes može slobodno zamišljati i tumačiti znakove, odnosno - slobodan je imenovati/označavati znakove u takvu idealnom sustavu.