Jedna interpretacija položaja nenaglašene lične zamjenice u djelu »vita dl cola dl rienzo« nepoznatog rimskog autora

U uvodnom dijelu sažeto se iznose mišljenja što proizlaze iz studija koje su pratile taj tekst; mogu se izdvojiti dva suprotna stava: 1. tekst je apokrifan; 2. tekst je autentičan. »Pobjedi« toga posljednjega priklonio se C. Merlo, koji ga nakon provedenih jezičnih analiza proglašava izvornim. Nakon toga se pojavljuju dvije studije F. A. Ugolinija, koji više od prethodnika i suvremenika pristupa izučavanju tog teksta s jezične strane. Uz značajne konstatacije o različitim aspektima jezika toga teksta Uigolini ispituje i enklitički i proiklitički položaj osobne zamjenice i sklon je zaključku da je taj posljednji izazvan stilističko-ritmičkim faktorima. Dijelimo autorovo mišljenje da nepoznati Rimljanin nije bio .pisac per accidens, što dokazuju različiti sintaktički postupci upotrebljeni u stilističke svrhe; stoga se i prokliza može smatrati dijelom stilističkog postupka. Takvoj bi se interpretaciji, međutim, moglo ponešto dodati što je i cilj ovog članka. Polazeći od činjenice da je jezik Trecenta pun oscilacija kada se radi o sintaktičkim (i drugim) razinama i da u tom stoljeću koegzistiraju oba sintaktička postupka (enkliza i prokliza) ravnopravno i izmjenično i njihov položaj nije normiran, mišljenja smo da prije gramatikalizacije norme nije moguće pripisati proklizu osobne zamjenice stilističkim namjerama.