Verbal aspect and relative time The w h e n - clause test

Glagolske kategorije vida i vremena, koliko god različite u svom gramatičkom izražaju, sve se više svode na zajednički pojmovni sadržaj »vremena« (engl. time), koje se onda lingvistički ostvaruje ili kao »unutrašnje« vrijeme, tj. vid, ili kao vrijeme »vanjsko«, tj. tempus (engl. tense). Ali različiti istraživači, vođeni ovom ili onom predodžbom o vidu, rješavaju pitanje zajedničke podloge dviju kategorija na različit način. U ovom se prilogu radi o mnogo konkretnijem slučaju odnosa između vida i vremena: ovdje se, na primjerima većega broja više ili manje poznatih jezika i jezičnih skupina, dakle tipološki-komparativno, analizira vremenska Jcad-rečenica kao opći vidski kriterij u službi relativno-vremenskoga odnosa. Kao tipičan primjer uzimlje se ruska rečenica Kogda solnce z a h o d it/z a jd ë t, (togda) my vyhodim v gorod —, gdje vidska suprotnost zahodit/zajdët izražava ujedno i relativno-vremenski odnos istovremenosti odnosno prijevremenosti. To vrijedi, dakako, samo za »vidske« jezike kao što su grčki, stari i novi, i slavenski, a donekle i engleski, dok u drugim jezicima istu službu vrše ili vremenski oblici ili, štaviše, sam glagol kao takav. To će reći da izražavanje relativnoga vremena u kad-rečenici angažira različite glagolske kategorije ili/i razine, tako da se — bar u okviru jezika o kojima je ovdje riječ — može utvrditi trojna tipologija njezine strukture, i to: 1) kad + vidska jedinica (grčki i slavenski; engleski) 2) kad + vremenska jedinica {latinski, romanski, njemački) 3) kad + glagolska jedinica (npr. njemački; latinski i romanski). Osim toga, kađ-rečenica se može primjenjivati s uspjehom kao opći vidski ključ prilično široka, iako ne univerzalna značenja, tj. ona može identificirati i prisutnost i odsutnost vidskih obilježja u danom jeziku, a također razinu na kojoj ona funkcioniraju. A ova može biti: 1) gramatička: a) morfematska (grčki) b) leksematska (slavenski) c) frazematska (engleski) 2) leksička: a) leksematska (npr. latinski) b) frazematska (npr. romanski) 3) kontekstualna, tj. izvanglagolska (osobito njemački). Stroža je raspodjela u tom smislu, osim u vidskim jezicima, dosta rijetka; obično različiti tipovi dolaze jedan uz drugi. Razumije se samo po sebi da su, s obzirom na mnoštvo jezika, mogući i drugi tipovi, koji se služe drugim gramatičkim postupcima u istu svrhu.