O autorstvu splitskoga ulomka Davidijade

Kad je godine 1901. pronađen u arhivu stare splitske patricijske obitelji Alberti anonimni rukopis prvoga pjevanja Davideide, u zanosu toga nesumnjivo značajnog otkrića, koje se zbilo upravo o četiristotoj obljetnici hrvatskoga umjetnog pjesništva (Judita, 1501), povjerovalo se da je pronađeni ulomak početno od ukupno četrnaest pjevanja Marulićeva magistralnoga latinskoga pjesničkog djela koje su suvremenici i pjesnikovi prijatelji, književnici njegova humanističkoga kruga, dočekali s radošću i velikim pohvalama, no koje se uskoro zagubilo te su za njim, kao djelom »kršćanskoga i splitskog Vergilija«  žalili obrazovani Splićani već sredinom šesnaestoga stoljeća smatrajući da je za vrijeme neke epidemije u gradu zauvijek propalo zajedno s najvećim dijelom Marulićevih latinskih pjesama. Da je riječ upravo o Marulićevu autorstvu, za to nije bilo izravnih potvrda (rukopis je naime, kako je rečeno, anoniman), no prvi su istraživači, nemajući još tada nikakva drugog teksta Davidijade, ipak u to bili uvjereni videći, kao na primjer Kerubin Segvić, u nekim stihovima s početka Ulomka jasnu aluziju na poznatu Marulićevu mladenačku ljubavnu nezgodu.