
Neorealism and the village motif in italian and croatian writers
Author(s) -
Glorija Rabac-Čondrić
Publication year - 2018
Language(s) - Bosnian
Resource type - Journals
ISSN - 0350-3623
DOI - 10.15291/radovifilo.1586
Subject(s) - humanities , croatian , physics , art , philosophy , linguistics
Djelovanje sterilne umjetnosti pod njegom fašizma počelo se povlačiti uoči rata da bi stalo čim je uspostavljen mir pod pritiskom dokumentarno obojenog realizma. Unutarnji glas savjesti navodio je talijanskog pisca da spasi književnost izmučenu dvadesetogodišnjim mistifikacijama i obmanama, da je izliječi od euforije i laži fino umotane u prazni estetizam ili u patriotsku pergamenu. Generacija talijanskih pisaca, koja je sazrijevala između dva rata, opredijelila se za novu neorealističku koncepciju stvaralačkog čina i kreče u potragu za novim izvorima nadahnuća zaustavljajući pažnju na socijalnim motivima obilato prisutnim u ruralnoj sredini. U par decenija neorealizam je uhvatio duboke korijene što se odrazilo na mnoštvu knjiga koje su nosile u sebi nove, ljudske poruke. Veliki broj njih preveden je na hrvatskosrpski jezik već pedesetih godina. U ovom radu istraživanja su usmjerena na otkrivanje dodirnih niti Između djela neorealista koji su svoje kazivanje usredotočili na selo i nekih romana dalmatinskih pisaca — Vladana Desnice i Mirka Božića na primjer — koji su medu seljacima pronašli uzvišeni smisao pričanja. Uspoređujući Fontamaru I. Silonea, Krist, se zaustavio u Eboliju C. Levija, Zimsko Ijetovanje V. Desnice i Kurlane M. Božića autor dolazi do konstatacije da su se pomenuti pisci uputili na selo iz sličnih pobuda, da su preskočili ograde klasičnog načina izlaganja stvari, da su postavili sebi kao cilj očitovanje istine o jednom s vremenom mistificiranom ljudskom bitisanju. Njima se desetak godina kasnije pridružuje Fulvio Tomizza svojim prvijencem Materada (1960). Iz navedenih djela izbija težnja da se kroz povijesnu determinantnu predoči sudbina odbačenog svijeta, koji »životari na ivici ponora«, čiji je duh srastao sa zemljom i umrtvio, da književnu riječ stave u službu čovjeka koga od pamtivijeka pogađa nepravda, koji je najveća žrtva civilizatotskog procesa. Motivi sela našli su dostojno mjesto u književnom stvaralaštvu kome je otvorio put neorealizam, čiji je glas dopro i do dalmatinskih umjetnika.