The under—water toponymy of the kornate islands

Autor na primjeru kornatskog podmorja pokušava objasniti neke specifičnosti imenovanja podvodnih referenata. Najprije dijeli sve ovakve toponime u dvije velike grupe: u prvoj su tzv pošte na kojima se kroz čitavu povijest ovoga otočja lovila plava riba velikim mrežama, a u drugoj svi ostali ribarski tereni — praktički čitav kornatski litoral — na kojemu se odnedavna lovi  riba malim ribolovnim sredstvima. Prva konstatacija koja proizlazi iz analize tih naziva jest da su likovi podvodnih toponima postojani, tj. da nema varijanata naziva, što je inače karakteristično za kornatski toponimijski sustav iznad površine mora. Na motivaciju u postupku denominacije podvodnih objekata ne utječu ni izgled, ni boja, ni oblik podvodnog referenta kao što je to slučaj na kopnu, već njegov položaj u odnosu na neki vidljivi toponim na kopnu, pa je i jezična struktura imena time uvjetovana. Naime, likovi podvodnih toponima mahom su višečlane toponomastičke sintagme kojima se izražava položajno ili proprljalno svojstvo podvodnog objekta u odnosu na neki drugi — vidljivi. Obrazac položajnog svojstva izgleda ovako: prijedlog -i poznati toponim u akuzativu (pod Lõnču, Pod Studenjàk. Ïzna Sïla, ltd,), a za proprijalno ovako: toponomastička imenica + prijedlog od + poznati toponim u genitivu [Brãk o Blïtvice, Brãk od Ökjuča, Méla o Vesejúha. itd.) Autor na koncu smatra da se, bez obzira na specifičnosti kornatske toponimije općenito, model toponimije kornatskog podmorja može naći i u drugim geografskim cjelinama kada se imenuju referenti koji se ne vide.