Jezik goranske dijalektalne književnosti (Prilog jezičnoj problematici hrvatske literarne novokajkavštine)

Jezik goranske dijalektalne književnosti prikazuje se obradbom jezika glavnih njezinih predstavnika Ivana Gorana Kovačića, Zdravka Cadeža, Viktora Jurkovića, Franje Švoba-Franine i Zlatka Pochobradskoga. U radu se ne daju podaci samo o jeziku goranskog dijela hrvatske dijalektalne književnosti nego i o govorima mjesta u kojima su ti pisci rođeni, jer su svoje dijalektalne tekstove pisali na temelju kajkavskih idioma rodnih mjesta. To znači da se više pažnje poklanja usporedbi jezika umjetnika s dijalekatskim stanjem u određenim idiomima nego stilističkim pitanjima, s time da se jezik pojedinih pisaca obraduje tako da se podaci mogu što lakše uspoređivati. Zajedničke osobine goranskog dijalekta i razlike među mjesnim govorima dobro su vidljive i iz goranske dijalektalne književnosti te i širi krug čitatelja već prema tim tekstovima može suditi o goranskom dijalektu kao stanovitoj realnosti, o snažnoj unutarnjoj diferencijaciji te o složenim povijesnim prilikama koje su u velikoj mjeri uvjetovale novije odnosno suvremeno govorno stanje. To ipak ne znači da u tekstovima goranske dijalektalne književnosti nema značajki tuđih određenim mjesnim govorima, osobito u nadgradnji. Osobine nenazočne u tim idiomima obično su posljedica pjesničke slobode, pa dolazi do interferencije raznih sustava, nastale prema potrebama izraza u času inspiracije. U ovom prilogu jezičnoj problematici hrvatske literarne novokajikavštine sažeto se obrađuju i (orto)grafijske značajke goranske dijalektalne književnosti.