Infinitivska dopuna uz glagole nepotpuna i modificirana značenja

U ovoj se analizi pošlo od rečenice kao izolirane strukturne cjeline a prema postavkama teorije valentnosti i gramatike ovisnosti Ulricha Engela. Glagol ima centralni položaj i glavnu ulogu u rečenici, pa on tim svojim osobinama otvara oko sebe mjesta obaveznim i neobaveznim rečeničnim članovima. Obavezni se rečenični članovi nazivaju dopune (’Erganzungen’), a oni ise međusobno razlikuju i to s obzirom na svoj oblik, funkciju i značenje. Neobavezni rečenični članovi- nazivaju se, već prema stupnju svoje neobaveznosti, dodaci i oznake. U ovome radu pažnja je posvećena glagolskoj dopuni (prema ’Ver- bativerganzung’ u terminologiji Ulricha Engela). Analiza istraženih primjera u njemačkom i hrvatskom pokazala je sljedeće: 1. Glagoska, se dopuna gotovo isključivo pojavljuje u vidu infinitiva, pa stoga predlažemo termin ’infinitivska dopuna’. 2. Glagoli koji uza se traže takvu dopunu u najvećem se broju slučajeva glagoli nepotpuna značenja (’Nebenverben’), kao što su npr. pomoćni glagoli, modalni glagoli, glagoli modaliteta i neki drugi glagoli, npr. glagoli modificirana značenja. 3. Svi istraženi glagoli su prema modelu valentnosti, kojim smo se rukovodili, dvo valentni ili tro valent ni, a to važi za oba kon- Ironlivnna jezika. Ako usporedimo njemačke glagole s njihovim ekvivalentima u hrvatskome, moramo ustanoviti da njihova valentnost nije uvijek raeiproćna. To smo pokušali prikazati popisom glagola koji uza se traže infinitlvsku dopunu.