O jeziku i stilu Marulićevih >Starozavjetnih ličnosti< (De veteris instrumenti viris illustribus commentarium)

Po prirodi i svrsi blisko ostalim Marulićevim rctigiozno-moralističkim djelima, ovo se — kao kompenđij Biblije — znatnije razlikuje od drugih već drugačijim književnim oblikom. Iz aspekta jezika i stila te su razlike još i veće. Što se tiče jezika, na svim se razinama, od pravopisa i fonetike preko morfologije, sintakse i stilistike do leksika i frazeologije, mogu zapaziti brojne dvostrukosti uz veća ili manja odstupanja od normi klasičkog latiniteta. Dvostrukosti su najvećim dijelom rezultat piščeve vrlo izražene težnje za svakovrsnom raznolikošću, koja je mjestimice sama sebi svrhom. Odstupanja pak od klasičkog latiniteta uzrokovana su u pravilu znatnom upotrebom raznih elemenata srednjovjekovnog i biblijskog latiniteta. Kadšto je zamjetljiv i utjecaj hrvatskog supstrata. Za razliku od ostalih Marulićevih djela koja su pisana više-manje izrazitim humanističkim latinitetom, ovdje samo uvod i zaglavak pokazuju jače crte toga bujnog jezika. Za sav ostali tekst kojim je sažiman predložak karakteristične su kraće rečenice, često bez ikakvih antičkih retoričkih ukrasa, i vrlo zastupljena parataksa. Za stil ovoga djela karakteristično je i to da je tekst obilno protkan izvacima iz Biblije, a izlaganje, napose proročkih knjiga, popraćeno komentarom. I u ovom se Marulićevu djelu može otkriti pokoji antički citat što ga on unosi po navici humanistički obrazovanih književnika, Osim biblijskih i antičkih citata nalazimo ovdje i izvjestan broj formulacija koje su preuzete iz drugih Marulićevih djela. U jednoj prilici, dapače, pisac sam sebe znatnije kompilira: opsežna Davidova biografija rađena je striktno prema sažecima (argumentima) njegove Davidijade. Na temelju toga moguće je sada to djelo bar relativno datirati: napisano je nakon Davidijade, negdje krajem drugoga decenija XVI stoljeća.