Ranobizantska tvrđava Σικλαι: etimološka analiza toponima

Ranobizantska tvrđava Σίκλαι zabilježena je kod povjesničara Prokopija u njegovim Građevinama, točnije u popisu koji se odnosi na Makedoniju iz četvrte knjige. Prokopijeva grafija toponima potvrđuje iščezavanje nenaglašenog vokala u penultimi kao jednu od najznačajnijih karakteristika u fonetici vulgarnolatinskog jezika. Osim promatranja morfoloških specifičnosti, cilj članka usmjeren je k detaljnijem ispitivanju porijekla imena mjesta. U tom smislu postoje dva podjednako moguća rješenja pitanja etimologije. Prema jednom u osnovi ovog toponima nalazi se apelativ sicla/sikla, vulgarnolatinska varijanta imenice situla sa značenjem ‘kofa, vjedro, krčag’. Druga, ne manje vjerojatna mogućnost je da se toponim dovede u vezu s imenom ilirskog plemena Siculi /Siculotae (Σικελοί).