Specifične teškoće učenja: osvrt na probleme u jeziku, čitanju i pisanju

Koncepcija cjeloživotnoga učenja kao izvjesna "nova filozofija" odgoja i obrazovanja postala je jedan od slogana reformi obrazovanja u suvremenome svijetu. Taj i takav trend naročito je važan sa stanovišta "korisnika" raznih oblika sustavnoga odgoja i obrazovanja, a posebno djece i osoba sa specifičnim teškoćama učenja. Znanje, vještine i sposobnosti – ono što se umije učiniti; interesi, sklonosti, stavovi, navike, sustav vrijednosti – ono što se hoće učiniti; dispozicije – ono što se može učiniti – krug su unutar kojega je potrebno pronaći načine za ostvarivanje prava na odgoj i obrazovanje djeteta s teškoćama u razvoju, odnosno bilo kakvom posebnom potrebom. Spoznaje o - "postojanju problema" – odstupanja od urednoga razvoja u područjima komunikacije, jezika, govora, čitanja i pisanja, a onda i o teškoćama učenja, - fenomenu specifičnosti teškoća i potreba kod djece, - načinima za dobivanje pomoći, - postupcima ublažavanja posljedica specifičnih teškoća učenja približavaju nas ostvarivanju prava djece s dijagnozom specifičnih teškoća u smislu shvaćanja posebnosti i približavanja njihovim osobnim interesima, potrebama i pravima, naročito pravu na sudjelovanje (Konvencija o pravima djeteta; 1989). Takvo zbližavanje ide k deklarativnome ostvarivanju principa kvalitete sustava odgoja i obrazovanja za sve – jednake i "manje jednake".