Kultura odgojno-obrazovne ustanove i stručno usavršavanje učitelja

O stručnom usavršavanju učitelja, autorica promišlja pozivajući se na mnoge autore, kao institucijskom razvoju u mijenjanju kulture odgojno-obrazovne ustanove koja na taj način povećava svoje kapacitete za kontinuirane promjene odgojno-obrazovne prakse, a ne samo implementaciju pojedinih inovacija. Posebno zato što postojanje novih razrađenih kurikuluma, zakonskih akata i drugih propisa, koji određuju, ili bi trebali usmjeravati odgojnu praksu, nije dostatno za njezino kvalitetno mijenjanje. O odgojno-obrazovnoj ustanovi raspravlja kao o jednoj organizaciji, a o kulturi kao svojstvu organizacije kojem se njezini članovi trebaju prilagođavati u procesu stalne evolucije. Zastupa tezu o potrebi drugačijeg pristupa stručnom usavršavanju učitelja usmjerenog na izravno istraživanje i mijenjanje osobne prakse. O stručnom usavršavanju učitelja promišlja kao o strategiji u procesu mijenjanja kulture odgojno-obrazovne ustanove. Vizija cjeloživotnog učenja i neprestanog profesionalnog razvoja zahtijeva učitelja koji će znati kritički razmišljati, koji je osposobljen za refleksiju i evaluaciju, koji zna potražiti ili osigurati preduvjete za razvoj svakog pojedinog učenika te koji zna poticati i podržavati učenike u procesu učenja. O učitelju se promišlja, prije svega, kao inicijatoru promjena, pokretaču za učenje, koji se brine za svoj osobni i profesionalni razvoj i koji je dio organizacije koja se razvija i uči, a o refleksiji kao značajnoj karakteristici profesionalnog razvoja učitelja.