Daleka blizina usmeni i zavičajni motivi u "Malim glagoljašima" Daniela Načinovića

Daniel Načinović (1952) istaknuti je, plodan i svestran, hrvatski književnik srednje generacije iz Istre. Od svojih književnih početaka piše i za djecu. I površna bi analiza njegova dječjega djela, uz modernost, ukazala na još tri dominantne osobitosti: zavičajnost, usmenu baštinu i svojevrsnu prigodnost ili, bolje, prigodnu inspirativnost. Za propitivanje i analizu usmenih i zavičajnih motiva najpogodnijima se čine ove tri "ilustrirane knjige": "Burrra", "Kravata Velog Jože ili vilinska svadba u pulskoj Areni" i "Mali glagoljaši". "Mali glagoljaši" priča su o dvoje zagrebačke djece, sestri i bratu Karmeli i Dubravku, koji za ljetnog raspusta dolaze u Roč (u Istri) u "Malu glagoljašku akademiju" učiti glagoljicu. Priča se sastoji od proznoga teksta u koji je umetnuto sedam pjesama naslovljenih glavnim brojevima od 1 do 7. Prozni je tekst pisan standardom, a pjesme čakavskim dijalektom. Djeca iz Zagreba u Istru i natrag putuju "Zvonimirtransom", to jest lete na konju s kraljem Zvonimirom, a u Roču dočekuje ih poznati glagoljaš žakan Juri. Prozni i pjesnički tekst obiluju usmenim i autorovim zavičajnim motivima. Kralj Zvonimir malim Zagrepčanima tumači Istru i njezinu ljepotu bogatstvom graditeljske, glazbene i usmene tradicije. Čakavski dijalekt stiha u "Malim glagoljašima" odavanje je počasti glagoljašima, "začinjavcima" hrvatske pismenosti i književnosti. Autor je naglasio likovnu ljepotu glagoljičkog pisma i "mudrost" glagoljice. Čitajući nazive slova glagoljičke azbuke, dobivamo i poruku: "Ja (koji) slova poznajem velim (da) dobro je živjeti". Učeći glagoljička slova djeca se uče potrebi za znanjem, vedrinom i životnim optimizmom. I ne samo to: iz pjesama se dade iščitati da je učenje glagoljice ravno stvaranju ili otkrivanju svijeta. Kralj Zvonimir i žakan Juri povijesne su ličnosti, ali će ih djeca doživjeti kao likove iz legende i predaje, posebno kralja Zvonimira. "Mali glagoljaši" fantastična je dječja priča. Dvojnost predaje (i povijesti) i sadašnjosti prividna je. Prošlost određuje našu duhovnost, našu pripadnost i naš identitet. S kraljem Zvonimirom i žakanom Jurjem djeca se ne mogu identificirati, jer oni nisu mitskoga podrijetla, ali s glagoljašima i Kraljem mogu razgovarati kao s nekim "iz daleke, daleke blizine".