Vjernička društva - pravo vjernika na udruživanje u Zakoniku iz 1983.

Članak se bavi razvojem prava vjernika na udruživanje u Crkvi i na poseban način promatra ovo pravo u kanonskoj normativi važećeg Zakonika. Crkva je od prvih stoljeća postojanja prihvaćala različite oblike udruživanja, ali tek od Drugog vatikanskog koncila priznaje se formalno pravo na udruživanje. U članku je prikazan i koncilski nauk o ulozi i mjestu vjernika laika u Crkvi, s obzirom na to da se koncilski govor o pravu na udruživanje odnosi prvenstveno na laike. Neophodno je bilo pozabaviti se i dekretom o apostolatu laika Apostolicam actuositatem u kojem se ističe da udruženi apostolat izvrsno odgovara ljudskom i kršćanskom položaju vjernika i definira udruženi apostolat kao znak zajedništva i jedinstva u Kristu. Zakonske odredbe o vjerničkim društvima, sadržane u kanonima 298-329, imaju veliku važnost jer ističu pravo svakog vjernika da se slobodno udruži radi posebnih ciljeva ili kako bi rastao u kršćanskom pozivu. Zakonik, inspiriran saborskim naukom, donosi odredbe koje jamče potpuno priznavanje prava vjernika na udruživanje i reguliraju na fleksibilan način različite oblike i vrste vjerničkih društava.