Odgoj za dijalog kao preduvjet mira. Kršćanska perspektiva odgoja za dijalog

U članku se govori o ulozi Crkve u odgoju te njenom doprinosu međureligijskom dijalogu odgojem. Prvi dio rada donosi pitanje pristupa Crkve dijalogu, osobito zadnjih pedeset-šezdeset godina. Polazeći od enciklike Pacem in terris pape Ivana XXIII., preko uloge koju je imao Drugi vatikanski koncil u otvaranju Crkve prema svijetu i drugim religijama, pa do današnjeg stava Crkve i uloge koju ima papa Franjo u promicanju mira i dijaloga, autorice predstavljaju opredjeljenje Crkve za dijalog, svjesne da je dijalog – iako se na njemu snažno inzistira – u krizi. Drugi dio rada promišlja pitanje laika i odgoja za dijalog, to jest koju ulogu Crkva daje laicima u odgoju te kako odgajati za dijalog, koji u našem vremenu velikih migracija i globalizacije ima posebnu ulogu. Stoga se govori o dijalogu na „dvije razine“: teološkoj – ili dijalogu stručnjaka – koji ima više podvrsta, te životnom dijalogu – koji se događa u svakodnevici svih ljudi ukoliko su spremni otvoriti se nepoznatom. U ovom drugom tipu dijaloga škola, obrazovanje i odgoj, imaju značajnu ulogu.