Izazovi suvremenoga kopnenog povezivanja Dubrovnika

Dubrovnik, kao važno geografsko i geoprometno središte Jadranske Hrvatske, jedno je od najpoznatijih suvremenih turističkih i kulturno-baštinskih čvorišta Sredozemlja i svijeta. Dubrovačko-neretvanska županija godišnje privlači oko milijun, razmjerno visokoplatežnih turista iz cijelog svijeta koji ostvare približno pet milijuna noćenja (oko 7% turističkog prometa Hrvatske). Geoprometni položaj, teritorijalna odvojenost "Neumskim koridorom" od ostalih dijelova Hrvatske, ukidanje željezničke veze 1976., kao i razmjerno velika udaljenost od regionalnih središta, uvjetovali su da se velikim dijelom suvremena prometna povezanost Dubrovnika odvija zračnim i pomorskim putem (redovite pruge, cruiseri i sl.). Kopneno cestovno povezivanje odvija se uglavnom prema ostalim dijelovima Hrvatske, a znatno manje prema susjednim zemljama Bosni i Hercegovini i Crnoj Gori. Sve veće potrebe suvremenoga cestovnog povezivanja traže novo i kvalitetnije rješenje u odnosu na sadašnje povezivanje starom Jadranskom turističkom cestom. Ponajprije se to odnosi na povećanje prohodnosti i brzine putovanja te izbjegavanje graničnih prijelaza, ali i na rješavanje prometne povezanosti poluotoka Pelješca i otoka Korčule (posredno i otoka Mljeta i Lastova). S tim u vezi se već započeta izgradnja mostovnog rješenja Klek – Pelješac u novije vrijeme pojavljuje kao odgovarajuće i kvalitetno rješenje suvremene cestovne (autocesta ili brza cesta) povezanosti Dubrovnika s europskim prostorom na zapadu i sjeveru, kao i s ostalim dijelovima Hrvatske.