Složeni glagolski oblici u četveroevanđelju Hvalova zbornika

U radu se analiziraju složeni glagolski oblici (perfekt, pluskvamperfekt, kondicional, futur prvi) u četveroevanđelju Hvalova zbornika. Zatečeno se stanje uspoređuje sa stanjem u tekstovima Divoševa evanđelja, Nikoljskoga evanđelja, Kopitarova evanđelja i Čajničkoga evanđelja, kao i sa stanjem u kanonskim starocrkvenoslavenskim tekstovima. Analiza se provodi uglavnom na morfološkoj razini, a onoliko koliko posvjedočeni složeni glagolski oblici dopuštaju, analiziraju se i fonološke i leksičke osobitosti četveroevanđelja Hvalova zbornika. Analizom je utvrđeno da se na morfološkoj i leksičkoj razini starocrkvenoslavenski obrasci dobro čuvaju, dok se na fonološkoj razini razmjerno često i sustavno pojavljuju inovativni elementi. Od arhaičnih crta ističe se očuvanost starih ličnih nastavaka te starih oblika pomoćnoga glagola biti u kondicionalnoj perifrazi. Inovacijom se na morfološkoj razini može smatrati tek sporadično posvjedočena futurska perfiraza sa svršenim prezentom glagola biti u funkciji pomoćnoga. Utjecaj vernakulara na fonološkoj se razini očituje u ikavskom refleksu jata i vokalizaciji, odnosno redukciji poluglasa. Razlike u odnosu na paralelne tekstove rijetke su i nesustavne, a ostvaruju se uglavnom na fonološkoj razini.