Bosna kao lieu de mémoire u djelima Miljenka Jergovića

Sjećanje i prisjećanje, subjektivno i kolektivno, kao neiscrpan izvor inspiracije i svojevrstan modus operandi pri pisanju prezentno je u svakom Jergovićevom djelu. Bosna kao postojani izvor sjećanja pritom služi kao lieu de mémoire i u sebi sadrži svojevrstan kronotop autorovog djetinjstva, no i svih ostalih implikacija autorova života i djelovanja, dom i terra incognita istovremeno. Pomoću teorijskih predložaka eminentnih znanstvenika poput Derridae, Nore i Ricœura želi se ekscerpte iz djelâ inkorporirati u širok kompleks književne teorije, no i poduprijeti u radu iznesene teze. Cilj ovoga rada je na nekolicini paradigmatskih primjerâ iz Jergovićeva spisateljskog opusa prikazati njegove tehnike pri predstavljanju Bosne kao lieu de mémoire, bilo promatrane kroz prizmu privatnoga ili kroz prizmu Drugoga ili kolektiva.