Pokušaj interpretacije jedne biblijske metafore

U ovome članku se za analizu jedne biblijske metafore koristimo metodama interpretativne semantike Françoisa Rastiera. Radi se o metafori iz psalma 23. u kojoj se bog uspoređuje s pastirom. Glavni je cilj interpretativne semantike, prema Tanguyiu i Thlivitisu (1999) opisati postupke koji vode interpretanta ka razumijevanju značenja nekog teksta. Temeljni interpretant je svakako norma, pa za Rastiera, metafora počiva u semičkoj nepodudarnosti između sadržaja morfema koji se nalaze u analogiji. Zahvaljujući alatima koje predlaže Rastier, a koje možemo grupirati pod nazivom izotopije, nastojimo opisati kako se jezično gradi metaforička veza između semema-izvora ‘gospodin’ i ‘pastir’ i semema-cilja ‘bog’. Koncept izotopije, prema riječima njegova tvorca A. J. Greimasa "mora otkriti makrosemantički fenomen (koheziju diskursa) putem odnosa mikrosemantičkog reda (rekurencija semova)". Zahvaljujući postupku prepisivanja događa se prijenos značenja. A prepisivanje nam omogućava aktualizaciju obilježja ‘religijsko’ aferentnog i ‘gospodinu’ i ‘pastiru’ u kontekstu /onaj koji se brine o ljudima/, /održavatelj/. U ovome se slučaju radi o nadsloženoj izotopiji u kojoj sememi-izvori ‘gospodin’ i ‘pastir’ imaju samo jedan semem-cij, a to je ‘bog’. Ovo se naziva kondenzacijom ili metasememom.