Jovan Sundečić (1825–1900) - pjesnik integracionog slavjanstva

S književno-istorijskoga gledišta, danas ime Jovana Sundečića zauzima sasvijem sporadično i marginalno mjesto u poeziji druge polovine XIX. vijeka, bar kada jeriječ o estetskijem vrijednostima njegova književnog opusa u srpskoj, hrvatskoj i u crnogorskoj književnosti – korpusima u kojijema se profilisao i kao književnokulturni i politički pregalac. Naime, njegovo književno djelo, gledano s estetskijeh pozicija i odmjeravano s onim što je u tom trenutku bilo estetski vrijedno i živo u evropskijem književnim razmjerama, predstavlja zakašnjeli poetski anahronizamsvoga vremena, pa i samijeh strujanja koja su bila izražena i afirmisana u drugim nacionalnijem književnostima: hrvatskoj, srpskoj i crnogorskoj literaturi. No, ono što je Sundečićevo ime čvrsto vezivalo, podjednako spajalo i duboko prožimalokontaktne narode u tome burnom vremenu, jeste njegovo izueztno političko i kulturno djelovanje s težnjama ka sjedinjavanju i integrisanju južnoslovjenskijeh književnosti u jedinstvo sveslovjenskoga integralizma. U ovoj studiji naglašavamo da je J. Sundečić u povijesti književnosti i u književnoj kritici poznat samo kao autor brojnih poetskih uradaka. Ipak, u Orliću (1865-1875), pronađene su dvije pripovijetke: "Junak vladika" i "Osvetnici ili nevina žrtva", objavljene pod pseudonimom "S. J. Zdravković". Pregledavajući Narodni list (Il Nacional) izdavan u Zadru, utvrdili smo da se "S. J. Zdravković" spominje kao "pretpostavljeni (navodni) J. Sundečić". Analiziravši sadržaj, teme i stil gore spomenutih kratkih pripovijedaka, došli smo do zaključka kako je iznijeta hipotezau zadarskom listu u osnovi tačna, i kako su priče napisane Sundečićevom rukom. Pisane su u istoj maniri i žanru kao i ranije Sundečićeva didaktička priča "Radomil i Neradomil", koja je bila objavljena u Srpsko-dalmatinskom magazinu (1849).