Sjevernoslavenski participi prezenta i padežni nastavci "mekih" osnova

U radu se pokazuje kako glasovna promjena po kojoj je završno *-īn(s) postalo *-ē(s) u skupini dijalekata iz kojih su potekli zapadni i istočni slavenski jezici objašnjava postanak nekih padežnih nastavaka "mekih" osnova (nominativ i akuzativ množine i genitiv jednine jā-osnova, te akuzativ množine jo-osnova). Ta se promjena nije dogodila u dijalektima iz kojih su potekli južnoslavenski jezici, aprethodila je nekim općeslavenskim promjenama, npr. prijelazu praslavenskoga *ē u *ā iza *j. Time se objašnjava postanak sjevernoslavenskih participa prezenta na -a (npr. staroruski nesa, bera) koji su se analoški proširili iz glagola kod kojih je završno -a pravilno nastalo iza j (npr. staroruski znaja).