O narodima, narodnostima i jezicima na panonskom prostoru

U panonskoj regiji postoji više jezika, a vodeću ulogu ima njemački jezik sa svojim dijalektima i govorima (tu ubrajamo hijanciški dijalekt u Gradišću i u zapadnoj Mađarskoj, švapski dijalekt dunavskih Švaba u južnoj Mađarskoj oko Pečuha, u Hrvatskoj oko Đakova i Osijeka te u Vojvodini oko Subotice. Značenje njemačkog jezika na panonskom prostoru možemo izjednačiti s linqua franca, jer se Slaveni i Mađari pri međusobnom ophođenju sporazumijevaju na njemačkom jeziku. Isto tako vrijedi i za govornike slavenskih jezika kada međusobno razgovaraju, a ne mogu se razumjeti, rabe njemački jezik kao opći jezik, kako je to običavao reći prof. Josip Hamm, dugogodišnji predstojnik Instituta za slavistiku na Filozofskom fakultetu u Beču. Na dvojezičnoj gimnaziji u Oberwartu/Borti u Gradišću je njemački jezik za profesore i učenike u dnevnoj uporabi nezaobilazno sredstvo sporazumijevanja, jer se zaboravilo ponuditi i uvesti HRVATSKI za Mađare te MAĐARSKI za Hrvate. U današnjoj situaciji na početku 21. stoljeća govorimo kod svih hrvatskih i mađarskih prvašića (to vrijedi i kod upisa na gimnaziju s 10 godina starosti) samo u iznimnim slučajevima o "izvornim govornicima", jer većinu djece roditelji odgajaju na njemačkom jeziku, a hrvatski i mađarski se rabi vrlo površno i manjkavo. Stanje kod djece izbjeglica koja su zadnjem desetljeću prošlog stoljeća došla u Austriju u Gradišće je drugačije. Oni vladaju hrvatskim bolje nego njemačkim jezikom. U takvim slučajevima moraju učitelji organizirati individualnu integriranu nastavu kako bi se djeci omogućila i olakšala socijalizacija.