Štrigariji od Kastafskeh besed. O čakavštini u poeziji Đurđe Grujičić

Kastavski govori već više od stotinu godina intenzivno privlače pažnju mnogobrojnih domaćih i inozemnih slavista. Premda su se jezikoslovci ponajviše bavili akcenatskim osobitostima toga tipa govora jer je riječ o najstarijemu naglasnom sustavu zabilježenu na čakavskome terenu, neki su dijalektolozi svoju pažnju usmjeravali i na književno stvaralaštvo pisano kastavskom čakavštinom, uspoređujući izričaj pojedinih autora s podatcima dobivenima terenskim istraživanjima. U ovome se radu donosi pregled i analiza fonoloških i morfoloških jezičnih značajki potvrđenih u dvjema pjesničkim zbirkama Đurđe Grujičić pisanima čakavskim idiomom, Jubav od furešta i Dih. Cilj je istraživanja dokazivanje pripadnosti jezika kojim se ta autorica u navedenimzbirkama služi kastavskomu tipu govora, pri čemu je primijenjena metodologija temeljena na dijalektološkoj teoriji razlikovnosti, a koja obuhvaća jezične značajke triju hijerarhijskih rangova (alijetete, alteritete te arealne i/ili lokalne značajke) potvrđene u ekavskim čakavskim sustavima. Iako kastavska čakavština nije materinski govor Đurđe Grujičić, rezultati istraživanja pokazuju da se ona u dvjema analiziranim dijalektalnim zbirkama dosljedno služi autentičnim, izvornim oblikom toga idioma.