Prezime kao odraz višestrukih uloga

U ovom se radu nastoji prikazati veza između načina tvorbe prezimena u hrvatskom i francuskom jeziku i izvanjezičnog konteksta u kojem ona nastaju. O prezimenu će se govoriti kroz prizmu triju uloga koje prezime preuzima, društvenu, diskurzivnu i jezičnu. Stoga ćemo se u radu osobito baviti imenskom formulom u počecima njezina nastajanja na primjerima uzetima iz povijesnih izvora kojima će se ilustrirati kako određeni diskurzivni kontekst u kojem je potrebno identificirati osobu, npr. uloga osobe u pravnom dokumentu ili orfanotrofijska knjiga, utječe na način imenovanja. Dat će se povijesni okvir razloga za proširenje imenske formule pridjevcima koji se tijekom razvoja formule pretvaraju u prezimena kao i uloga jezičnih elemenata u sustavu identifikacije. Isto tako pokazat će se da jezik, francuski ili hrvatski, izabire tvorbeni model sukladno svojim inherentnim jezičnim svojstvima, ali i u skladu s diskurzivnim osobitostima i potrebama teksta. Vidjet će se da morfološke i  sintaktičke osobine imenske formule i samog prezimena odražavaju izvanjezičnu stvarnost, ali i da ta obilježja nisu isključivo onomastička već i općejezična obilježja.