Marulićev Klaudijan

Auktor ovoga rada utvrdio je početkom 2005. godine da prijepis jedne pjesme Klaudija Klaudijana (Claudius Claudianus, oko 370/75 – oko 404) na posljednjim stranicama glasovitoga trogirskog kodeksa (Codex Parisiensis lat. 7989 olim Traguriensis) potječe od Marulićeve ruke. To otkriće ponukalo ga je da temeljito istraži čitav kodeks, što je dovelo do zaključaka koji imaju znatne implikacije ne samo za marulićevsku lologiju, nego i za povijest toga znamenitog rukopisa uopće. Te će se novosti izložiti na drugom mjestu. Tema je ovog rada Marulićev prijepis Klaudijanove pjesme Feniks (Phoenix, Carm. min. 27), a u njemu se pokušava odgovoriti na tri pitanja. Iz kojeg predloška je Marulić prepisao tekst? Kada je prijepis nastao? Čime je bio motiviran? (Drugačije rečeno: zašto je Maruliću Klaudijan važan; zašto je prepisao baš tu pjesmu?) U nedostatku drugih podataka, odgovor na prvo pitanje temelji se na tekstološkoj i paleografskoj analizi prijepisa. Pomoću njih dolazi se do zaključka da je Marulićev  predložak bio rukopis, a ne tiskano izdanje. Na temelju usporedbe duktusa u prijepisu Feniksa s drugim Marulićevim autograma, od kojih se neki mogu barem približno datirati, ustanovljuje se da prijepis Feniksa vjerojatno potječe iz osamdesetih godina 15. st. Čvršća uporišta moguće je naći za odgovor na treće pitanje. Marulić je Klaudijanu posvetio dvije stranice svoje epigračke rasprave In epigrammata priscorum commentarius. Prepisavši natpis (CIL VI 1710 = Dessau 2949) što ga je rimski Senat postavio u čast Klaudijanu još za njegova života, Marulić je u svojem popratnom komentaru izrekao kratku ali nedvosmislenu pohvalu rimskom pjesniku: on je dostojan usporedbe s prethodnicima, a nadmašuje potonje pjesnike. Nije moguće utvrditi je li Marulić Klaudijana smatrao kršćaninom ili poganinom. No zato je pripovijest o bajoslovnoj ptici feniksu, koja uskrisuje iz vlastitoga pepela, za kršćane oduvijek nosila simbolično značenje Kristova uskrsnuća. Takvo značenje Maruliću zasigurno nije bilo nepoznato. Kršćanska simboličnost teme kao i visoko mišljenje o Klaudijanu kao pjesniku bili su dostatnim razlogom da splitski humanist prepiše Feniksa na prazne stranice svojega dragocjenog kodeksa. U prilogu se donosi prvo izdanje Marulićeva prijepisa Klaudijanove pjesme.