Hrvatski nastavni jezik i dvojezično školstvo gradišćanskih Hrvata u Austriji počevši od godine 1921.

U članku se analiziraju mogućnosti hrvatske i dvojezične nastave kod gradišćanskih Hrvata tijekom 20. stoljeća, te se rasvjetljava uloga hrvatskoga nastavnog jezika koja se mijenjala u skladu s dotičnom političkom i društvenom situacijom koja je određivala i krojila školsku politiku a u vezi s time i školskojezičnu politiku. Tako zapravo ne možemo govoriti o uređenju školstva za pripadnike hrvatske manjine do prije deset godina. Provedena istraživanja dokazuju da se dvojezično školstvo u Gradišću od 1921., od godine pripojenja Austriji pa sve do 1994. godine nalazilo u stanovitom vakuumu, budući da je Manjinski školski zakon (Minderheiten-Schulgesetz 1994.) bio donesen tek 73 (!) godine nakon pripojenja Gradišća Austriji. Zbog toga se i broj dvojezičnih škola konačno smanjio za trećinu. U doba predraća i poraća nije bilo (gotovo) nikakvih perspektiva koje bi podupirale jezični te kulturni pluralizam i hrvatski nastavni jezik bio je sve više marginaliziran. Tako primjerice nikada nije bila stvarno postignuta jezična ravnopravnost njemačkog i hrvatskog nastavnog jezika, nego je ona općenito bila sprječavana temeljem zakonskih, financijskih a prije svega jezično-političkih okolnosti, što je pospješilo jezičnu mijenu.