Usporedna analiza dvaju bokokotorskih s ostalim hrvatskim plačevima

U analizi se najprije nametnula brojčana usporedba dvostihova, koja je imala pokazati međusobna podudaranja i odstupanja, pri čemu svakako dolazi do izražaja geografska ili prostorna i vremenska rasčlamba.Pri tome je uzet u obzir samo dio istorodnih tekstova, to jest samo dio nekih odabranih tekstova kojima se može iskazati opća slika nastanka pojedinog sastavka ali i zajedničke osobitosti svih te opet osobitosti pojedinih skupina koje su se formirale prema vremenskoj i prostornoj geografskoj bliskosti. Zato su u obzir uzeta po vremenu nastanka prva dva teksta, Hv i Ra (Plač Osorsko-hvarske i Plač rapske pjesmarice), koje vezuje i sjeverniji geografski prostor (Hvar-Rab) i vremenska bliskost (1533-1563.). Druga dva teksta Fo i Fr (Foretićev i Franasovićev) pripadaju korčulanskoj sredini, dakle geografski su jače vezani dok su vremenski dosta udaljeni (1560.-17. st.), ali im zajednički prostor određuje i specifičan lokalni kontinuitet. Kao sastavci južnog dijela srednjodalmatinske obale oni su ujedno i stanovita spona s najjužnijim dijelom hrvatskoga kulturnog prostora, a to je bokokotorsko područje iz čijeg se bogatog fonda izdvajaju dva teksta - tekst Bu (Budljanska pjesmarica iz 1640.), najraniji u tom prostoru, i tekst Ba (Marka Balovića iz 1733.), koji se dosta vezuje za prethodni tekst.Prije pristupa analizi potrebno je bilo naglasiti da su svi ti tekstovi, u većoj ili manjoj mjeri podudarni, pisani osmeračkim dvostihom. Takvo temeljno poimanje svojstava hrvatskoga srednjovjekovnog pjesničkog izraza, dosljedno je provedeno u svim relevantnim analizama ovog rada kao i u priredbi objavljenih tekstova.Nakon brojnih analiza dolazimo do spoznaje kako svi ti tekstovi, pa prema tome i bokokotorski, pripadaju jedinstvenom hrvatskom kulturnom ozračju sadržavajući i tekstove koji pripadaju srednjovjekovnom fondu gotovo u cjelini, ali i one koji su bivali prerađivani zadržavajući osnovnu srednjovjekovnu strukturu.